63% apotekara kaže da su previše zauzeti izdavanjem lijekova da bi radili pravi farmaceutski posao
Novi Zeland. 2022. godina. Istraživanje koje govori ono što mnogi od nas osjećaju svaki dan i nudi konkretne odgovore.
Zamislite: završili ste pet godina farmacije. Položili ste državni ispit. Poznajete kliniku, interakcije, farmakogenetiku. I svaki radni dan provedete 70% vremena štancajući kutije s jedne police na drugu.
Ovo nije apotekarska paranoja. Ovo je izmjereno. Istraživači s Victoria University of Wellington upravo su to kvantificirali i rezultati oslikavaju stanje u našoj struci.
Šta je zapravo izmjereno
Studija (Officer et al., BMC Health Services Research, 2024) pratila je apotekare na Novom Zelandu u dva navrata — 2018. i 2022. godine. Pitali su ih: koje proširene usluge pružate? Šta vas sprječava? Kako vam je bilo tokom pandemije?
Ono što su dobili nije iznenađenje za ljude iz struke. Ali kada vidite brojeve jasno ispisane u naučnom radu — postane teže to ignorisati.
"Farmaceuti žele raditi na vrhu svog "scope of practice". Ali njihova sposobnost fokusiranja na pacijenta i dalje je ograničena vremenom koje provedu prilikom izdavanja lijekova."
— Officer et al., BMC Health Services Research (2024)Šta su radili, a šta su htjeli raditi
Evo konkretnih podataka o tome koje su proširene usluge apotekari bili akreditirani pružati i koliko se to promijenilo između 2018. i 2022.
Vakcinacija je skočila s 34% na 80% između 2018. i 2022. Razlog? COVID. Pandemija je pokazala zdravstvenom sistemu da apotekar može — i mora — raditi više. Ali taj isti COVID je i iscrpio ljude do kolapsa.
Barijere koje prepoznajemo i kod nas, samo u drugom kontekstu
Kliknite na svaku barijeru da vidite kontekst iz istraživanja.
Pandemija: ni heroji ni žrtve — oboje istovremeno
Apotekari su bili na prvoj liniji tokom COVID-a. Vakcinisali, izdavali antivirotike, upravljali RAT testovima. I pritom su ostali jedini zdravstveni radnici koji nisu zatvorili vrata.
Cijena? Ogromna.
Šta su apotekari rekli o periodu pandemije
- 98% — COVID je povećao nivo stresa na poslu
- 94% — Obim posla se povećao
- 90% — Domaća dostava lijekova je porasla
- 69% — Stres negativno utiče na njihovo blagostanje
- samo 19% — broj radnika u apoteci je bio dovoljan za potrebe pacijenata
I to u zemlji s relativno razvijenim farmaceutskim sistemom. Pitanje koje se samo postavlja: ako je ovako tamo — kako je kod nas?
Jedan zaključak koji sumira cijelu studiju
Istraživači su jasni: ako želimo da apotekar zaista radi na vrhu svog stručnog potencijala, to nije stvar motivacije ili truda već je stvar politike, finansiranja i sistemskih promjena.
Bez adekvatno plaćenih kliničkih usluga, bez dovoljno tehničara, bez jasnih zakonskih okvira, magistar farmacije će i dalje provoditi 70% radnog dana radeći ono za što mu nije trebalo pet godina fakulteta.
"Ako rad farmaceuta na vrhu svog svog stručnog potencijala treba postati standard, zdravstvena politika mora to podržati: finansiranjem novih usluga i razvojem uloge tehničara."
— Zaključak studije, Officer et al. (2024)Zašto je ovo važno i za nas
Novi Zeland nije BiH, Srbija ni Hrvatska. Ali anatomija problema je ista. Apotekar koji želi više i sistem koji mu to ne omogućava. Prepoznajete li sebe u ovim brojevima?
Ova studija je korisna ne samo kao ogledalo, već i kao argument. Ako ikad budeš razgovarao s menadžmentom, sindikatom, ministarstvom ili medijem o ulozi apotekara, ovdje imaš podatke iz recenziranog istraživanja koji govore umjesto tebe.
Razgovarajmo o ovome
Edu Pharma Community postoji upravo za ovakve razgovore. Pridruži se kolegama iz regije koji traže iste odgovore.
Posjetite farmaceutupraksi.ba →