Uslovi rada · Sindikat · Analiza
Zašto farmaceuti u Kaliforniji prijete štrajkom — i zašto to kod nas izgleda drugačije
Farmaceuti u SAD-u izglasali su autorizaciju štrajka. Iza toga stoji sistem rada koji se bitno razlikuje od evropskog. Objašnjavamo šta se dešava — i šta to znači za nas.
Sredinom jula 2026. stotine farmaceuta u južnoj Kaliforniji, koje predstavlja sindikat UFCW Local 135 (United Food and Commercial Workers) i sestrinski lokali, ubjedljivo su izglasali autorizaciju štrajka. Riječ je o farmaceutima zaposlenim u velikim maloprodajnim lancima s apotekama — Ralphs, Albertsons, Vons i Pavilions.
Za nas u regiji ovo je odlična prilika da razumijemo koliko se položaj farmaceuta razlikuje od zemlje do zemlje, i zašto ono što je za američkog kolegu egzistencijalno pitanje kod nas funkcioniše po sasvim drugim pravilima.
Šta se tačno desilo?
Glasanje je održano elektronski 15. i 16. jula 2026. Farmaceuti već četiri mjeseca rade po isteklom kolektivnom ugovoru, a sindikat poslodavce (Ralphs i Albertsons) optužuje za tzv. nepoštene radne prakse (engl. Unfair Labor Practice, ULP):
- jednostrane izmjene uslova rada bez pregovaranja sa sindikatom,
- nadzor članova koji su aktivni u sindikalnoj kampanji,
- uskraćivanje informacija koje su sindikatu potrebne za pregovore.
Suština zahtjeva farmaceuta svodi se na tri stvari koje će svakom kolegi zvučati poznato: plate koje prate inflaciju, dovoljan broj osoblja i zaštita od sagorijevanja (burnouta) zbog preopterećenosti.
Važno razumjeti: autorizacija štrajka ne znači da je štrajk počeo. To je legalno sredstvo pritiska koje pregovaračkom timu daje mandat da po potrebi pozove na obustavu rada. Do tada svi uslovi ugovora i zdravstveno osiguranje ostaju na snazi, a farmaceuti rade normalno. Sljedeći krug pregovora zakazan je za 6. i 7. augusta 2026.
Američki sistem: zašto je ulog toliko visok
Da bismo razumjeli zašto je ovaj spor tako oštar, moramo poznavati nekoliko temeljnih osobina američkog radnog i zdravstvenog sistema koje se bitno razlikuju od naših.
1. „At-will" zaposlenje — posao bez zaštite od otkaza
U SAD-u vlada princip „at-will employment": poslodavac vas, u pravilu, može otpustiti u bilo kojem trenutku i bez navođenja razloga (osim ako otkaz nije diskriminatoran). Ne postoji zakonski otkazni rok niti otpremnina kakve poznaje evropsko radno pravo.
Jedina stvarna zaštita od proizvoljnog otkaza jeste članstvo u sindikatu i kolektivni ugovor, koji uvodi klauzulu da otkaz mora imati opravdan razlog („just cause"). Zato je za američkog farmaceuta sindikalni ugovor doslovno štit — a svaki pokušaj poslodavca da farmaceute izbaci iz sindikata direktna je prijetnja njihovoj sigurnosti.
2. Zdravstveno osiguranje vezano za poslodavca
SAD nema univerzalno javno zdravstvo poput evropskih zemalja. Za većinu zaposlenih zdravstveno osiguranje obezbjeđuje poslodavac, i to najčešće samo za radnike s punim radnim vremenom. Zato kada poslodavac predlaže da „prebaci više troškova zdravstva na radnike" ili da smanji puno radno vrijeme, on time direktno dira u osiguranje i porodični budžet zaposlenog. To u Evropi jednostavno nema isti značaj, jer osiguranje ne ovisi o jednom poslodavcu.
3. Puno radno vrijeme kao prag za prava
Jedan od spornih zahtjeva poslodavaca (naročito u slučaju lanca Rite Aid, gdje je oko 3.500 radnika također izglasalo autorizaciju štrajka) jeste smanjenje punog radnog vremena sa 40 na 35 sati sedmično. To nije samo pitanje pet sati manje — u američkom sistemu prag punog radnog vremena često određuje pravo na benefite (osiguranje, penziono), pa je i mala izmjena zapravo rezanje prava.
4. Kolektivno pregovaranje i ULP štrajk
Odnose sindikata i poslodavca uređuje savezni National Labor Relations Act (NLRA), a nadzire ih National Labor Relations Board (NLRB). Razlikuju se dvije vrste štrajka: ekonomski (zbog plata i uslova) i ULP štrajk (zbog nezakonitih poslodavčevih postupaka). ULP štrajk radnicima daje jaču pravnu zaštitu — teže ih je trajno zamijeniti drugim radnicima. Zato sindikat i naglašava „unfair labor practice" umjesto pukog nezadovoljstva platom.
Vrijedi napomenuti i da je sindikalno organizovanje farmaceuta u SAD-u rijetkost — Kalifornija je jedan od malobrojnih primjera gdje su farmaceuti u maloprodaji jako organizovani. Većina američkih farmaceuta nema sindikat i ovisi isključivo o „at-will" pravilima.
A kako je kod nas u Evropi i regiji?
Kada američku situaciju stavimo pored evropske (i naše, ExYu), razlike su ogromne. Evropski model počiva na sasvim drugim temeljima.
| Pitanje | SAD | Evropa / ExYu |
|---|---|---|
| Zaštita od otkaza | „At-will" — otkaz bez razloga; zaštita samo kroz sindikat | Zakon o radu propisuje razlog otkaza, otkazni rok i otpremninu |
| Zdravstveno osiguranje | Vezano za poslodavca i puno radno vrijeme | Univerzalno/javno, ne ovisi o jednom poslodavcu |
| Radno vrijeme | Prag za benefite; podložno jednostranoj izmjeni | Ograničeno zakonom i EU direktivom o radnom vremenu |
| Struka i licenca | Državne licence (State Boards), bez obavezne komore | Obavezno članstvo u farmaceutskoj komori |
| Pregovaranje | Ugovor po lancu/regiji; sindikat rijedak | Granski i kolektivni ugovori; jača tradicija sindikata |
Kod nas u Bosni i Hercegovini, kao i u susjednim zemljama, farmaceut ima dvostruku pripadnost: komori (koja štiti struku, licencu i profesionalne standarde) i, kroz radni odnos, sindikatu (koji brani prava zaposlenih — plate, uslove, radno vrijeme). Zakon o radu pritom garantuje osnovni nivo zaštite koji u SAD-u naprosto ne postoji: razlog otkaza, otkazni rok, otpremninu, ograničenje prekovremenog rada.
Drugim riječima: američki farmaceut kroz sindikat izvojeva ono što evropski farmaceut ima već po zakonu. To ne znači da su naši uslovi idealni — ali polazna tačka je bitno drugačija.
Šta mi možemo naučiti iz ovoga?
Iako je kontekst drugačiji, tri poruke iz kalifornijskog spora univerzalne su i vrijede za svakog farmaceuta, bez obzira na kontinent:
- Broj osoblja nije tehnički detalj — to je pitanje sigurnosti pacijenta. Preopterećen farmaceut je farmaceut pod većim rizikom od greške. Adekvatan broj kadra jednako je u interesu i struke i pacijenta.
- Sagorijevanje je stvarno i mjerljivo. Kada se o uslovima rada šuti, problem ne nestaje — samo se seli na leđa pojedinca. Zajednički glas ima težinu koju pojedinačno nemamo.
- Dostojanstvo poziva brani se organizovano. Bilo kroz komoru, sindikat ili stručnu zajednicu — farmaceuti koji se umrežavaju i dijele iskustva jači su od onih koji ćute svaki za svojim pultom.
A kakvo je vaše iskustvo?
Koliko je pitanje broja osoblja i opterećenja prisutno u vašoj apoteci? Podijelite iskustvo u Edu Pharma Community — jer se o uslovima rada najbolje uči zajedno.
Autor: Semir Mehović, mag. farm. · osnivač Edu Pharma Community
Izvori: UFCW Local 135 (ufcw135.com), UFCW 770 · Objavljeno na platformi Farmaceut u praksi, juli 2026.