Ako imate bebu koja je rođena prije termina, vjerovatno ste barem jednom čuli riječ „refluks“ – vraćanje sadržaja iz želuca nazad u jednjak, koje se često manifestuje podrigivanjem, povraćanjem ili nemirom nakon obroka. Kod nedonoščadi ova pojava je izuzetno česta i, što je važno znati, u velikoj većini slučajeva nije znak bolesti, nego posljedica nezrelosti probavnog sistema koji se tek razvija.

Zašto se refluks javlja baš kod prijevremeno rođenih beba?

Nekoliko faktora se ovdje prepliće: nedonoščad često prima relativno velike obroke u odnosu na veličinu želuca, mišić koji zatvara prelaz između jednjaka i želuca još nije potpuno „istreniran“, a i sam jednjak sporije čisti sadržaj koji se eventualno vrati nazad. Kod većine beba se ovo s vremenom samo smiri, kako sazrijeva probavni sistem.

Zašto se ne poseže odmah za lijekovima

Posljednjih godina je zabilježen trend prečestog propisivanja lijekova protiv refluksa kod male djece, iako za to često nema jasne medicinske potrebe. Istraživanja pokazuju da lijekovi koji smanjuju kiselost želuca (poput inhibitora protonske pumpe) kod novorođenčadi mogu biti povezani s većim rizikom od ozbiljnih infekcija i upale crijeva, dok jedan stariji lijek za pokretljivost probave (cisaprid) može uticati na srčani ritam.

Zbog toga stručne smjernice preporučuju da se kod nedonoščadi prvo isprobaju mjere koje ne uključuju lijekove, a da farmakoterapija ostane rezervisana za bebe kod kojih se jave stvarne komplikacije.

Razgovor s farmaceutom ili pedijatrom pomaže roditeljima da prepoznaju kada je refluks bezazlen, a kada zahtijeva dodatnu procjenu.

Šta zapravo pomaže – pregled nefarmakoloških mjera

• 1 Položaj tijela. Položaj na stomaku i položaj na lijevom boku mogu smanjiti epizode refluksa, dok položaj na leđima i na desnom boku djeluju suprotno. Podizanje uzglavlja kreveta, iako često intuitivan izbor roditelja, u istraživanjima nije pokazalo očekivanu korist.
• 2 Način i ritam hranjenja. Češći, manji obroci mogu pomoći kod jednog tipa refluksa, dok sporije davanje obroka (produženo trajanje hranjenja) pomaže kod drugog tipa.
• 3 Zgušnjavanje mlijeka. Iako je rasprostranjena praksa, dokazi kod nedonoščadi ne idu tome u prilog – efekat na sam refluks je slab ili izostaje, a postoje naznake povezanosti s ozbiljnom crijevnom komplikacijom (nekrotizirajućim enterokolitisom).
• 4 Posebne vrste formule. Ekstenzivno hidrolizirane formule (s razgrađenim proteinima) pokazale su korist kod simptomatskih beba, vjerovatno jer ubrzavaju pražnjenje želuca, ali obično nisu nutritivno prilagođene potrebama nedonoščadi.
• 5 Sonde za hranjenje. Prisustvo sonde kroz spoj jednjaka i želuca ponekad može pogoršati refluks, o čemu odlučuje isključivo medicinski tim.
• 6 Sisanje dude. Nenutritivno sisanje ima više pozitivnih efekata na probavu nedonoščadi, a kod dijela beba je zabilježeno i poboljšanje simptoma refluksa.

Šta roditelji i farmaceuti treba da znaju?

Refluks kod nedonoščadi je najčešće prolazna faza rasta, a ne bolest koju treba agresivno liječiti. Prije posezanja za lijekovima, ima smisla razmotriti jednostavne, sigurne mjere – prilagođavanje položaja u bolničkim uslovima, način i tempo hranjenja, te eventualno promjenu vrste formule, uvijek u dogovoru s neonatologom ili pedijatrom.

Ako primijetite da beba slabije napreduje, ima izraženo povraćanje, poteškoće s disanjem ili gušenje pri hranjenju, to su znakovi da je potrebna dodatna medicinska procjena – tada refluks više nije samo „faza“, nego zahtijeva pažljivije praćenje.